Članovi grupe Građanskog odgoja tijekom školske godine izrađivali su taktilne slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu. Poštivali su određena pravila pri izradi. Svi članovi grupe su učenici 4.a razreda.

       Nakon što su sve napravili odnijeli su u tiskaru Hrvatske knjižnice za slijepe gdje je teta Liduška napisala tekst gdje je crni tisak na  veličini slova 18 za slabovidnu djecu i na Braillevom pismu za slijepe.

Napravili su ukupno deset slikovnica i ponose se time.

NAUČILI SMO, NAUČITE I VI!

       Smjernice za izradu taktilne slikovnice

       Kad govorimo o taktilnoj slikovnici treba reći da pod tim podrazumijevamo slikovnicu u kojoj su osim teksta prilagođene i slike na način da ih mogu koristiti slijepa djeca.

       Cilj taktilne slike u prvome redu je da svojim prikazom slijepome djetetu prenese poruku ili bit slike. To znači da nije važno doslovno prilagoditi svaki detalj slike, već postići cilj da se prenese bit te slike. Slika nam omogućava da slijepome djetetu prikažemo nešto iz okoline što je njemu zbog nedostatka vida apstraktno.
       Najvažniji princip u izradi je različitost materijala. Razlog tome je što različiti materijali potiču dijete na istraživanje i pregledavanje slika. Pod različitost materijala misli se na sve dostupne materijale koji pod prstima imaju različitu teksturu.
       Primjerice zeca bi ste mogli napraviti od neke mekane tkanine, a koru drveta od rebrastog kartona. Možda zanimljiva napomena bi bila vezano za boje materijala koje koristite na slici. Kako bi tu sliku moglo koristiti i dijete s ostatkom vida, pokušajte koristiti boje materijala koje su stvarne. Neka sunce bude od žutog materijala, a primjerice trava od zelenog. Taktilne slike zbog svoje jednostavnosti mogu biti jako korisne za slabovidnu djecu pa bi bilo dobro da su boje realne.